Aktuelnosti

Bura vekova pod krovom bačkog samostana

Pod krovom Franjevačkog samostana u Baču svoje tragove ostavili su krstaši, franjevci, Mongoli i Turci.

Godine 1169. u samom centru Bača, na temeljima stare katedrale, krstaški red Sv. groba jerusalimskoga podiže svoj samostan i crkvu čiji je stil gradnje bio u samom vrhu romanske arhitekture: petostrana apsida, kombinacija kamena i cigle, stubovi sa glavama životinja, na krovu vodorige, unutrašnjost je, u tipu starohrišćanske bazilike krila gole zidove bez maltera, dok su podzemne „kandže“ davale dodatnu bezbednost građevini.

Godine 1241. Mongoli – Tatari opustošili su samostan. Posle toga, do kraja XIII veka, izvršena je velika obnova crkve i samostana i ceo objekat je dodatno utvrđen. Crkva je dobila gotički strop sa lukovima od tesanog kamena, a ostaci gotičkog luka i danas se nalaze na hodniku pored crkve, koji je bio oslikan freskama. Izgrađen je zvonik – kula, u romaničko-gotičkom stilu i samostan je pretvoren u tvrđavu.

Nakon pada Latinskog kraljevstva u Jerusalimu, prestala su i putovanja krstaša, pa je bački samostan izgubio svoje značenje kao stanica na putu za Sv. Zemlju. Odlukom mađarskog kralja Andrije Trećeg Arpada, samostan postaje franjevački od 1300. godine.

Kod Mohača, Turci su 1526. porazili ugarsku vojsku, veliki samostan je tada pretvoren u Sulejman-hanovu džamiju. Kad je Sulejman-han plenio Bač, u ovu džamiju, koja je onda bila crkva, bilo se zatvorilo nekoliko hiljada hrisšćana sa svojim blagom i svojom čeljadi. Sedam dana se vodila velika borba. Na kraju, osmog dana, ova crkva je bila osvojena. Godine 1688. kada je veća grupa vernika sa franjevcima iz Gradovrha došla u Bač, glavna džamija Bača opet je pretvorena u crkvu, čija obnova počinje 1711.

Gradnja južnog i istočnog krila počela je godine 1734. Sadašnji izgled u koji su uklopljene i srednjevjekovne građevine – crkva i zvonik, samostan je dobio u tom vremenu, od 1734. do 1768.

Budući da već 300 godina franjevci nisu napuštali samostan, očuvano je mnoštvo starih predmeta, posuđa, tekstila, crkvenih odela, biblioteka čije knjige datiraju još iz 15. veka i još mnoštvo raznih sitnica, koje svedoče o kontinuitetu od srednjega veka, ali možemo slobodno reći i od rimskog vremena (lapidarij u hodniku uz crkvu).

O ovom kulturnom dobru Zavod se brine od 2006. godine, kada je izrađen Projekat postojećeg stanja kompleksa i Studija valorizacije slikarskih i vajarskih dela, uz posvećivanje jednake pažnje istraživanjima, konzervaciji i korišćenju baštine.

Fotografija : Petar Topić, Marija Erdelji