Pravna zaštita kulturnih dobara je zaštita koja je Ustavom i zakonima propisana u cilju trajnog očuvanja materijalnih i kulturnih vrednosti u Republici Srbiji. Kulturna dobra su stvari i tvorevine materijalne i duhovne kulture od opšteg interesa koje uživaju posebnu zaštitu utvrđenu zakonom.
Kulturna dobra karakterišu tri elementa:
U zavisnosti od fizičkih, umetničkih, kulturnih i istorijskih svojstava dele se na: spomenike kulture, prostorne kulturno-istorijske celine, arheološka nalazišta i znamenita mesta. Kulturna dobra u zavisnosti od svog značaja razvrstavaju se u kategorije: kulturna dobra, kulturna dobra od velikog značaja i kulturna dobra od izuzetnog značaja. Zaštićena okolina nepokretnog kulturnog dobra uživa zaštitu kao i kulturno dobro.
Kulturno dobro od izuzetnog značaja jeste ono kulturno dobro koje ima jednu od sledećih karakteristika: poseduje poseban značaj za društveni, istorijski i kulturni razvoj naroda u nacionalnoj istoriji, odnosno za razvoj njegovog prirodnog okruženja, svedoči o presudnim istorijskim događajima i ličnostima i njihovom delovanju u nacionalnoj istoriji, predstavlja jedinstvene primerke stvaralaštva svog vremena ili jedinstvene primerke istorije prirode, ima veliki uticaj na razvoj društva, kulture, tehnike i nauke, ima izuzetnu umetničku ili estetsku vrednost.
Kulturno dobro od velikog značaja jeste ono kulturno dobro koje ima jednu od sledećih karakteristika: značajno je za određeno područje ili razdoblje, svedoči o društvenim ili prirodnim pojavama, odnosno uslovima društveno-ekonomskog i kulturno-istorijskog razvoja u određenim razdobljima, svedoči o značajnim događajima i istaknutim ličnostima iz nacionalne istorije